HR - Ljudski Resursi - Hrvatska

Nezaposlenost raste na 18,5%, čeka nas novi odljev mozgova

Unatoč tome što će Hrvatska  tehnički ove godine izaći iz recesije i to s  mršavih jedan posto rasta, oporavka neće biti. Svojevrsni je to zaključak okruglog stola u organizaciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na kojemu su sudionici analizirali kako stanje gospodarstva utječe na tržište rada.

Naime, u srednjem roku nećemo rasti više od dva posto, procijenila je Zrinka Živković Matijević, glavna analitičarka Raiffeisen Consultinga, što  nije dovoljno za otvaranje novih radnih mjesta, a bez toga nema ni istinskog, dugoročnog oporavka. Loše trendove na tržištu rada iščitava i iz daljnjeg rasta deficita proračuna i javnoga duga.

Naime, i jedno i drugo bit će teret budućim generacijama, jer smanjuje potencijalnu stopu rasta, istiskuje privatne investicije i izvoz te posredno gasi radna mjesta. S obzirom na to da se negativna zbivanja u realnom sektoru na tržište rada sele s vremenskim odmakom, Živković Matijević ove godine očekuje još veću vojsku nezaposlenih.

Procjenjuje da će nezaposlenih biti čak 18,5 posto, dok je, usporedbe radi, u kriznoj 2009. nezaposlenih bilo 14,9 posto. Pritom su najviše pogođeni ljudi koji sada završavaju formalno obrazovanje, zbog čega nas neminovno očekuje novi odljev mogova. Uz to, preveliko porezno opterećenje rada izravno smanjuje konkurentnost naše radne snage i pogubno utječe na strukturu investicija. Ako rumunjski radnik ima dvaput manju bruto plaću od hrvatskoga jasno je kamo će ići investicije. I bez spomena administrativnih komplikacija jasno je zašto Hrvatska nema greenfield ulaganja i zašto sve investicije kupuju izgrađeni biznis.

Darko Oračić, analitičar Hrvatskog zavoda za zapošljavanje krizu realnog sektora, posredno i na tržišta rada, iščitava i iz rapidnog pada priljeva inozemnog kapitala. Lanjski manjak od gotovo tri milijarde eura dijelom je krivac propasti mnogih poduzeća i životarenja preživjelih. No is usporedbe s Poljskom pokušao je proniknuti u dublje razloge zaostajanje Hrvatske i teškog izvlačenja iz depresije. Zaključio je kako je ta zemlja fleksibilnim tečajem i ciljanom inflacijom destimulirala zaduživanje u inozemstvu što joj je omogućilo deprecijaciju tečaja i veći izvoz. Zato su i lani, kada je većina zemalja još bila u minusu, rasli čak 3,8 posto.

No Oračić upozorava da daleko više od stope nezaposlenosti zabrinjava trajno niska zaposlenost. Samo je u krizi, od 2008. do 2010. godine, izgubljeno više od 120 tisuća (osam posto) radnih mjesta. Upravo je zbog takvog trenda pokušao izračunati koliki nam rast BDP-a treba da bismo posve zaustavili rast nezaposlenosti. Iako statistički nesavršen, njegov ekonomski model pokazuje da bi nam bilo dovoljno već dva posto rasta, a to ćemo valjda u idućih dvije do tri godine uspjeti postići. Za otvaranja novih radna mjesta treba nam mnogo više od toga. Živković Matijević upozorava da je porezno opterećenje rada već dosegnulo plafon te da je preostalo ono o čemu ptice već odavno pjevaju, a to je mijenjanje strukture proračunskih rashoda.